Limfom

Burkitt lymphoma, touch prep, Wright stain

Limfom je zloćudna novotvorina koja potječe od limfocita. Limfociti su dio leukocita – bijelih krvnih stanica koje cirukuliraju krvlju kroz sve organe. Osnovna funkcija mi je zaštita odnosno borba protiv infekcija. Limfociti se mogu podijeliti na B, T i NK stanice. Prema najnovijoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije limfomi se mogu podijeliti na one koji potječu od B limfocita, NK stanica i T limfocita, Hodgkinov limfom i limfoproliferativnu bolest koja se javlja nakon transplantacije organa. Ove glavne skupine limfoma čini ukupno 79 zasebnih entiteta od kojih neki imaju još svoje podtipove. U općoj populaciji limfomi čine ukupno 5% svih tumora a u dječjoj dobi čine trećinu svih tumora. Limfomi su češći u razvijenim nego u nerazvijenim zemljama.

Najčešći simptomi i znakovi limfoma su noćna preznojavanja, gubitak na tjelesnoj masi, povišena tjelesna temperatura, svrbež, umor, uvećani bezbolni limfni čvorovi. Prva tri simptoma nazivaju se još i B simptomi i ukoliko su prisutni označavaju lošiju prognozu bolesti. Sama bolest može biti ograničena na limfne čvorove a može biti zahvaćen i neki drugi organ ili više njih. Tegobe bolesnicama mogu stoga stvarati i veliki čvorovi koji ukoliko se značajno povećaju mogu potiskivati susjedne organe i poremetiti njihovu funkciju. Također ako je bolest prisutna u probavnom, respiratornom ili nekom drugom sustavu može se očitovati i kao zatvor, kašalj, smetnje vida, kožne promjene, srčane aritmije, glavobolje i drugo. Stadij bolesti označava proširenost bolesti. Koristi se podjela prema Ann Arbor klasifkaciji od četiri stadija.

Prvi stadij označava zahvaćenost jedne regije limfnih čvorova, u drugom stadiju zahvaćene su dvije ili više regija limfnih čvorova s iste strane ošita, u trećem više regija limfnih čvorova s obje strane ošita a u četvrtom stadiju prisutna je zahvaćenost jednog ili više organa s ili bez zhavćenosti limfnih čvorova s obje strane ošita. Stadiji 3. i 4. označavaju lošiju prognozu bolesti kao i dob iznad 60 godina, lošije opće stanje bolesnika, povišena vrijednost LDH (laktat dehidrogenaze – laboratorijskog nalaza) te zahvaćenost dva ili više organa. Dijagnoza bolesti postavlja se uzimanjem anamnestičkih podataka, kliničkim pregledom, laboratorijskim pretragama, ultrazvučnim pregledom limfnih čvorova s citološkom punkcijom a potom i biopsijom zahvaćenog limfnog čvora, biopsijom kosti, radiološkim pretragama (CT, PET – CT, prema potrebi MR i UZV), lumbalnom punkcijom, protočnom citometrijom (mjerenje količine tumorskih stanica), citogenetikom i molekularnom citogenetikom ( dokazivanje kromosomskih anomalija).

Prema navedenom je vidljivo kako je u proces dijagnostike a potom i liječenja uključeno više različitih specijalista- liječnik obiteljske medicine, hematolog, citolog, patolog, radiolog, specijalist otorinolaringolog, kirurg, radioterapijski onkolog, specijalist nuklearne medicine, magistri medicinske biokemiji te ostali. Svakako je nužno navesti i bitan doprinos medicinske sestre, psihologa, psihijatra, nutriocionista, fizijatara, udruga bolesnika u samom tijeku liječenja bolesnika i općenito skrbi.

Nakon što se obradom postavi dijagnoza točnog tipa limfoma te utvrdi njegov stadij i prognoza slijedi odluka o liječenju. Ovisno o gore navedenom liječenje uključuje primjenu antibiotika, imunoterapije, kemoterapije, transplantacije matičnih stanica, radioterapije ili kirurško liječenje. Kod određenih limfoma ne započinje se sa liječenjem već se bolesnik naručuje na redovite kontrole gdje se procjenjuje da li bolest napreduje ili je stacionarna. Petogodišnje preživljenje za sve tipove Hodgkinog limfoma neovisno o stadiju bolesti je 85% a za sve ostale limfome oko 65%.

Na Odjelu hematologije i onkologije tijekom 2015. dijagnosticirano je ukupno 48 limfoproliferativnih neoplazmi od čega 19 limfoma u užem smislu, 13 plazma staničnih neoplazmi te 16 kroničnih limfatičnih leukemija, čime se prema brojkama na 100 000 stanovnika uklapamo u prosječne incidencije prema rezultatima iz stručne literature.

Hrvoje Holik, dr.med.

spec.interne medicine